Banner employee discount Link to your favorite stores and earn money! 120x60 iTunes Banner
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ili_Peppers-125x125
 
 
 
 
 
 

 

35 godina Tamburice Cogrštof

Na naše sveopće veselje, prije par mjeseci smo pozvani na proslavu 35 godišnjice ansambla Tamburice Cogrštof. Kako godinama surađujemo sa nekim ansamblima i osobama u Gradišću bez previše razmišljanja smo pristali na to.

Tog dana smo počeli kao i uvijek, sa jutarnjim „kavicama“.

Nakon stavljanja instrumenata i odora u autobus, polako smo krenuli. Zabava je krenula već tada, iako nismo još otišli sa parkirališta ispred naše zgrade. Na svu sreću žica D na gitari je sve to izdržala. Tambure smo poštedjeli jer još ćemo se nasvirati. I dakako, imali smo goriva za put.

No bilo je i onih koji nisu imali previše energije, bez obzira na gorivo. Jer ipak je to bila subota ujutro. Neki su došli sa tuluma, neki su spavali možda koji sat prije, saznali smo da su neki čak i bili na računalima do rano ujutro (???). Zato smo nekima osigurali da si ipak mogu malo odspavati, ako im ne smeta buka...

Kako smo gorivo brzo trošili, trebalo je koji put i stati. Rijetko kada se može vidjeti tako brzo vađenje cigareta i njihovo paljenje. I ta potreba je vjerojatno bilo toliko očita da su nas i Slovenci i Austrijanci odmah puštali kroz granicu bez pitanja. Dakako stali bi odmah iza nje jer tamo ima WC.

Kad smo došli u Austriju, odmah smo se zaputili prema Železnom (Eisenstadt), glavnom gradu u Gradišću. Nismo imali mnogo vremena pa smo samo na kratko posjetili dvorac Esterhazy.

Odmah zatim smo krenuli smjestiti se u hotel, pa na probu u Cogrštof. Morali smo napraviti probu u crkvi jer ona ima malo drugačiju akustiku na koju se treba naviknuti. Iako je Cogrštof vrlo lijepo mjesto, moramo priznati da nas nije dočekalo baš lijepo vrijeme. Nije padalo baš prema prognozi ali opet je sve bilo nekako tmurno i teško. No očito se nekome svidjelo kako smo odsvirali probu jer se nakon probe točno iznad crkve dogodilo ovo:

Potom smo otišli do hale gdje se odvijalo to dvodnevno slavlje za proslavu 35 godišnjice. Gosp. Mate Klikovits je sve pozdravio a zatim poveo svoj orkestar Tamburicu Cogrštof u glazbu. A večer su završili dobro poznate Gazde.

Noć u hotelu ćemo ostaviti za interne rasprave.

Sutradan se slavlje nastavilo sa jutarnjom misom gdje smo izvali neke stvari, i sudeći po reakcijama sudionika, izveli smo ih dobro. I s povorkom se uputili na daljnje sviranje ostalih orkestara iz Gradišća . I u međuvremenu nastavili sa ispijanjem čaja (od hmelja).

Na kraju smo i mi zasvirali. I pritom dali sve od sebe, nadajući da ćemo nagodinu to ponoviti. U Gradišću.

I svakako se još jednom želimo zahvaliti gosp. Mati Klikovitsu na srdačnom dočeku i Barbari koja je cijelo vrijeme bila uz nas, čak i kad smo imali neka glupa pitanja.

Osvrti članova:

Meshtra -> ...konacno smo se maknuli malo, s kvarta barem :)). Bilo je iscrpljujuce, ali i zabavno.... vidim da nezrelost jos uvijek vlada!! Sa strane organizacije je moglo bit i bolje, al sta sad....snasli smo se. Koncert je bio mrak, obzirom na to kak smo proveli noc i koliko smo spavali, ali onda opet, bilo je divljih i razuzdanijih noc prije koncerta. Naravno spica putovanja bio je povratak, tulum u busu (kao i uvijek). I sad bi bilo krasno kad bi iduce sezone nastavili u slicnom tonu.

Kika -> Bila jednom jedna gradišćanska turneja..... Nakon dugo priprema za našu malu veliku turneju konačno možemo reći da smo napravili dobar posao, a usto se i dobro zabavili. Niti ona gradišćanska kišica nije zapriječila put dobrom raspoloženju i sreći kratkog izlaska iz zagrebačkog podneblja. Svaka čast gradiščancima na jako dobroj organizaciji i udobnom smještaju u super suvremenom hotelu. U hotelu su me najviše zadivili bambusi u vazama svake sobe (i na recepciji) i kreketanje zabica u obližnjem jezercu. A ona tišina i mir na recepciji - nigdje žive duše - ma milina, složili bi se neki, neki su dobro izravnali kičme na podu - cure niš se nije vidlo na koncertu ! Mislim da je Čuča sve nadmašila - u tri dana spavala je dobro max. 3 sata. Samo je jedna Čuča ! Mislim da smo u crkvi definitivno osvijetlili obraz pa od silnog ponosa više nismo više mogli dočekati nastup u sali da pokažemo koliko stvarno znamo već smo skoro čekajući njegov početak klonuli duhom. (možda nije loša ideja da malo češće nastupamo u crkvama jer tamo je akustika jednostavno nezamjenjiva sa bilo kojom drugom, sada kada već imamo čak i NEBOŽIĆNI crkveni repertoar!). A kad ono...eto nas opet, nezaustavljivih - bez obzira na žamor, buku i onu strašnu NE-akustiku cure su zaorile iz petnih žila, tambure se nisu mogle vidjeti, ali su se zato dobro čule iz pozadine. A šta ćeš, ne možeš imati baš sve ! Gradišćancima su zastali pohanci i piva u ustima i nisu nas mogli ne ćuti i zamijetiti - kao što reče svećenik u crkvi; imaju što ćuti i vidjeti - i tada veselo zamahne svojim jezičkom ... Malo pogledaš u publiku i bude ti drago kad vidiš ona gradišćanska ožarena lica (doduše bilo ih je više starijih, ali nema veze) kako te s oduševljenjem gledaju i misliš da li uopće znaju tu pjesmu koju sada pjevamo pa su zato sretni ili je prvi put čuju pa im se tako sviđa. No dobro - najviše smo ostali zadivljeni njihovim entuzijazmom održavanja starohrvatskog govora - to je stvarno nešto nevjerojatno s obzirom da žive u potpuno drugoj državi - i voljom i željom da to prenose na mlade. Istina da kada sviraju sve su im u ćuture iste, ali kad se sjetiš ovog prvog baš sve im je oprošteno ! Pohvaljujem maestra na silnom trudu, dobrom raspoloženju i profesionalno odrađenom poslu tijekom čitave turneje. Naš maestro je stari mačak - baš svakome se uvuče pod kožu ! By the way - slike su odlične, Bebač je položio ispit za fotografa, uvjerit ćete se i sami - preporuča se i nadalje ! Donosim cd u četvrtak - Kova, imat ćeš posla, vjeruj mi. Bebač i ja smo vino degustirali tek doma (za sada samo bijelo) i potvrđujemo da je ... jako dobro. Nismo neki vinopije, ali ovo Matino je stvarno dobro. Do slijedećeg viđenja, svima lijepi pozdrav od Kike i Bebača !

Maestro Božo-> Bilo je lijepo. Super putovanje bez zadržavanja na granicama. Dan prvi. Barbara se s visine brinula za nas. Ne možeš joj ni do ramena – kolika je. To znači da je sve štimalo. Ona je pojam pouzdanja. Tako kaže Mate a ja mu vjerujem. Eisenstadt. Esterhazy. Slikanja. Osmijesi. Mate svuda, Mate oko nas. Večera u sosu i crnom vinu. Gdje se izgubio osmijeh Mona Lise? Meštrica, možemo li ga vratiti? Hotel na osami - s karticama. Tko izmisli te šašave kartice za umorne i raspoložene!!! Dan drugi. Nastup u crkvi sa čak sedam pjesama – pravi užitak: fina akustika, susretljiv puk i nasmiješeni vlč. Željko. Radosne „trešnje“, malo podbuhli ali duboko koncentrirani svirači... Poslije - ručak u „šatoru“ bečki (pohani šnicljini) pa piva, pa mješana salata, pa piva.. pa,hm... opet piva (a tu je negdje bilo sinoć - Marijino crno vino). Ne spominjalo ga se više! Čekanje popodnevnog nastupa. Maja je na cesti našla snopić kreditnih kartica i zadivila sretne vlasnike... „Odakle ste?“ „Iz Hrvatske, iz Zagreba“, „Aaa!“ „Dozvolite da vas počastim“, „Ne, hvala, sad moram na pozornicu“, „O je.., a mi smo iz Vukovara“, „Aaaa Iz Vukovara, moram ići na pozornicu. Svako dobro vam želim.“ „Oooo, pa vi pjevate, hvala vam..., hvala..). Žamor u velikom natkritom prostoru nije prestajao. Ljudi su jeli, pili, razgovarali. Štimung veselog druženja. Tamburaša na sve strane: Cindrof, Klimpuh, Vulkaprodrštof.. Kišurina vani ne prestaje cijelog popodneva.. Piva. Žamor. Grupe nastupaju. Tamburaši dobro pjevaju, čisto i ritmički uredno. Svi su sretni i svima se žuri. Televizija snima dvije pjesme. Kad su „trešnje“ pustile glas žamor je utihnuo. Brojna se publika podijelila. Do pozornice su se smjestili oni koji su htjeli čuti „Trešnjevku“. Već dosta godina nismo bili kod Mate. (Bili smo, ne tako davno, kod Gisele u Velikom Borištofu). Govori, čestitanja, prekrasna velika flaša Matinog vina, rukovanja, obećanja, nadanja. Slikanja, slikanja, slikanja... Mate i Barbara zadnji su nam mahali kad je naš autobus krenuo put Zagreba. Sve je bilo lijepo, da ne može biti ljepše. Kad smo već dobrano odmakli, skužili smo da nam je u „šatoru“ ostala prekrasna, velika, flaša Matinog vina. Eh, tamburaši, slabi ste mi neki pijanci!

Maja -> Napokon smo otputovali u tako željeno Gradišće.....i kako je bilo?!Ma kak nama uopće može bit,nego odlično!Od samog starta u subotu pa do Zagreba samo pozitivna vibra i zafrkancija.U subotu naveče kad smo došli u hotel kad je Maestro sišao u predvorje i ugledao one ˝divne stolove˝ vidjela sam da je u čudu i strahu,a u nedjelju je s nama nazdravljao na povratku...sve je bilo odrađeno vrhunski,zato svima nama 5+!Organizacija ima svojih propusta kao 4-5 sati čekanja,ali uz pivicu je sve lakše što Meštra najbolje zna :-)!Nadam se da ćemo takav vikend opet uskoro ponoviti..da nećemo čekat 6 godina :-) :-) :-)!
Pozdrav svima!

 

Mi smo tu zbog Vas...